Views 11 Unique 3
Vote 3
Award Shortlist   

Swan (2)

By tupko
Crni labudovi u nadaleko cuvenom ZOO vrtu na Kalemegdanu u Beogradu. Po cemu je ZOO vrt cuven? Po tome da ljudi upadaju u kaveze kod medveda i slicno. Po tome da je jedan vuk dozivotni direktor. Ipak to je Velika Srbija...

Tags: Pets and captive animals

Voters: rocky41, jaspernina, paulxpaul


Save up to Ł360 on selected ZEISS lenses!

Comments


rocky41 15 170 England
22 Aug 2007 12:31PM
can't understand a word but looks great Smile

Join ePHOTOzine for free and remove these adverts.

jaspernina 12 1.0k Wales
22 Aug 2007 12:35PM
Hola. Wink Smile Smile Wink Smile Smile

Great picture, well done.


Stephen
tupko 15
22 Aug 2007 1:00PM
U rano doba hrišćanstva, labud je bio popularan lik koji je korišćen kao ukras na lampama i raznim predmetima. Njegova ekstremna belina i život koji je vodio na čistim vodama, ukazivala je na čednost i nevinost, vrline koje su rani Hrišćani smatrali da su otelotvorene u Isusu i Mariji. On je bio simbol savršene ljubavi, hrabrosti, čiste savesti i svetlosti; sve su to karakteristike Hrista, koji je sam sebe nazivao "Svetlošću sveta" (Jovan:8:12: "Isus im pak opet reče: ja sam vidjelo svjetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života") i koji je dao svoj život za svoje prijatelje (Jovan: 10:11-15: "Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce i bježi, i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.Ja sam pastir dobri, i znam svoje, i moje mene znaju. Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce." i 15:13: "Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje."). Labudova belina podseća hrišćane na preobraženje Hristovo kada su njegove haljine postale toliko svetle i bele kao sneg, toliko bele da ih nijedan perač veša na svetu ne bi mogao više izbeleti. (Marko: 9:3: "I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bijelilja ubijeliti na zemlji."). Kao i Hrist, labud je bio neprijatelj zmijama jer je jeo male zmije i jegulje dok bi plivao po močvarama.
Par labudova koji piju iz čaše, simbolišu putir za pričešće i nevinost onih koji su dostojni da piju iz te posude. Dva labuda sa vratovima nežno isprepletanim, predstavljaju dvoje ljubavnika ili prijatelja koje sjedinjuje nežno i iskreno prijateljstvo. Neki smatraju ovaj prizor suviše lascivnim.
Postoji konstelacija na Mlečnom putu koja se zove Labud gde su zvezde raspoređene tako da formiraju krst. Ovaj nebeski labud se ponekad povezuje sa Hristom koji sam nosi svoj krst. "Labudov krst" je popularni naziv za lanac hotela u Francuskoj. Njegov logo je predstava labuda sa vratom koji obvija krst.
Kamilica (cvet koji liči na krasuljak) se nekad nazivao i "labudov haljetak". Labud koji vuče brod ili lake kočije, predstavlja različite sunčane bogove kao i Apolona. On je postao simbolom Hrista koji prenosi svoju Crkvu preko voda ovozemaljskog života sve do raja. Ovde je simbolika labuda upotrebljena slično kao i simbol delfina.
Čak i pre hrišćanstva, labud je bio povezivan sa božanskim devicama. Mitovi i legende govore o prelepoj labudici čije je svadbene haljine ili perje ukrao lovac sa jezera. Lovac je odbio da joj vrati njeno perje, tako da labudici nije preostalo ništa drugo već da se uda za njega i da rodi ljudsku vrstu.
Slike mitološke Lede, koju je zaveo Zevs preuzevši lik belog labuda su se mogle videti i na ranim crkvama u Egiptu i Rimu gde one predstavljaju Blagovesti. (Luka 1:35: "I odgovarajući anđeo joj reče: Duh sveti doći će na tebe, i sila najvišega osjeniće te; za to i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božji.") Prema ovom mitu, Zevs je probudio Ledu i rekao joj: "Ne plaši se. Kralj neba želi da ti postaneš majkom moja dva sina blizanca. Oni će postati bogovi, i zvaće se Kastor i Poluks.". Desilo se da Kastor bude ubijen, a neutešnom Poluksu je bilo dozvoljeno da deli svoju besmrtnost sa svojim smrtnim bratom, tako oni naizmenično, jednog dana žive među ljudima, a drugog među bogovima. U mitu o Kireni kaže se, kako je jednog dana Apolon posmatrao Kirenu kako se rve sa lavom. Zadivljen njenom snagom i ljupkošću, poveo ju je sa sobom na zlatnim kolima koja su vukli labudovi i odveo je u Libiju.
Kelti su verovali da su različita božanstva uživala u putovanjima po svetu prerušena u labudove koji su obično putovali u paru povezani zlatnim ili srebrnim lancem. Postoje najmanje tri mita vezana za čoveka pod imenom Ciknus koji se preuršavao u labuda da ublaži bol od tragične smrti. Jedna legenda starosedelaca Amerike pridaje labudu moć da pozove sva četiri vetra kako bi oni sproveli planove Velikog duha. Neki ljudi su verovali da labudovi, a ne rode donose decu.
U Švedskoj za vrline Sv. Benedikte se verovalo da su toliko mirišljive da su privlačile divlje labudove koji su želeli da budu pomilovani njenim svetim rukama.
Najrasprostranjenije verovanje vezano za labuda je ono koje govori da on peva samo kad umire. Negova pesma je i predznak smrti. Verovalo se da je pesma umirućeg labuda izuzetno strastvena i lepa, preplavljena radošću bića koje vidi slavu u drugom životu, životu pred njim. Ova pesma je poređena sa odlaskom u smrt mnogih svetaca i mučenika, koji su smrt prihvatali sa radošću, a što je dato i u Biblijskom opisu smrti mučenika Stjepana: (Djela: 7:55-60: "A Stjepan budući pun Duha svetoga pogleda u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu: I reče: evo vidim nebesa otvorena i sina čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu. A oni povikašavši iz sveg glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno nanj. I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Saula. I zasipahu kamenjem Stjepana, koji moljaše Bogu i govoraše: Gospodine Isuse! Primi duh moj. Onda kleče na kolena i povika iza glasa: Gospodine! Ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije."). Za neke poslednje radove pesnika i drugih umetnika kaže se da je to njihova "labudova pesma". Hristova labudova pesma opisana je u Evanđelju po Ivanu 14-17.
Legendarna pesma labuda simbolizuje muziku i poeziju, posebno onu koja je božanski inspirisana, strastvena ili tragična. Labud je ponekad predstavljan sa harfom i tada predstavlja revnosnu molitvu. Legende koje predstavljaju divljeg labuda kako dopušta da ga zarobi vešt harfista, potsećaju na Hrista koji pritiče u pomoć onome koji je uporan u svojoj molitvi.
Lepota i oblina labudovog tela navela je Nordijske narode da ga povežu sa lepotom i gracioznošću ženskog tela, dok je njegov dug vrat predstavljao muškost. Sjedinjeni zajedno delovi labudovog tela predstavljaju jedinstvo muškosti i ženstvenosti, pa čak i hermafrodizma.
U nekim zemljama labud predstavlja obmanu i hipokriziju, jer se ispod njegovog belog perja krije crno meso. Prvi bogati rimski hrišćani su koristili maslo labuda da prikriju svoje bore, pa se zato labud povezivao sa onim sujetnim licemerima koji liče na u belo okrečene nadgrobne spomenike, koji spolja izgledaju zaista prelepo, ali su iznutra ispunjeni nečistoćom. (Mateja 23:27: "Teško vama književnici i farizeji, licemjeri, što kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepo a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistoće.").
Neki ljudi vide u labudu simbol sladostrašća. Labud sa ribom u kljunu predstavlja samog đavola koji je uspeo da se dočepa neopreznog hrišćanina.
Labud je takođe simbol samoće, plemstva, pesme i gracioznosti. Crveni labud je simbol sunca, a crni predstavlja izdajnike, okultizam i đavola.

Sign In

You must be a member to leave a comment.

ePHOTOzine, the web's friendliest photography community.

Join For Free

Upload photos, chat with photographers, win prizes and much more.